Monday, February 17, 2025
NaslovnaNaslovnaStaparski ćilim: Uz pirotski, najpoznatiji srpski autohtoni ćilim sa severa Bačke

Staparski ćilim: Uz pirotski, najpoznatiji srpski autohtoni ćilim sa severa Bačke

Uz pirotski, najpoznatiji autohtoni srpski ćilim je i onaj iz sela Stapara, na severu Vojvodine. Nastao je u domaćoj radinosti u 18. veku. Tehnika tkanja i motivi menjali su se vremenom, ali je ovaj ćilim sve do danas, ipak, ostao prepoznatljiv i jedinstven.

staparski ćilim

Tkan je obično u paru, na specifičnom horizontalnom razboju. Zbog ograničene širine, izrađivali su ga u dva dela, odnosno, dve polovine koje su se spajale po sredini. „Zlatno doba“ staparskog ćilimarstva bile su poslednje decenije 19. i prva polovina 20. veka. Ćilimi su prepoznatljivi po cvetnim motivima: ružama, buketima, vencima cveća. Tkani su u beloj ili bež boji, ređe zelenoj, najčešće veličine 2h2 metra. Bio je obavezan deo devojačke spreme za udaju. Njima su uglavnom prekrivani kreveti, a označavao je status i bogatstvo kuće. U početku su motivi bili geometrijski, a kasnije su prerasli u vence, cveće i ruže. Radi se „tehnikom klečanja“, poznatoj na balkanskim prostorima u predslovenskim vremenima i pre turskog perioda.

staparski ćilim

Ćilimarstvo u ovom delu Vojvodine je nastalo i razvijalo se kao domaća radinost, a negovano je kao najreprezentativniji deo tekstilne radinosti i kućne industrije tokom 19. veka. Zanat nije bio lako dostupan seoskim slojevima, jer je označavao luksuz imućnog domaćina koji ga poseduje. Siromašni su za kuću i ćerkama u miraz mogli da priušte samo tkane ponjavice.

– Osposobljavanje za izradu tepiha počinjalo je u ranom detinjstvu. Priprema ćilima za udavače je dug koji se zadužuje u porodici po ženskoj liniji u jednoj generaciji, pa nastavlja u sledećoj. Najpoznatija majstorica na razboju bila je Milka Nagulova, a danas jedna od malobrojnih koja radi je Smiljka Stajšić, koja nam je nesebično pokazala sve tajne tkanja, iako je ušla u osmu denceniju – veli Katarina Dmitruk, predsednica Udruženja „Zlatne ruke Somborke“.

Najčešći materijali bili su kudelja i vuna. Doba najvećeg uspona ćilimarstva u Vojvodini je obnova uzgoja konoplje, na prostoru oko Apatina, Odžaka i pojas oko reke Mostonge, sa oko 2.000 tona najkvalitetnije konoplje, veoma tražene i cenjene na evropskom tržištu. Stapar je između dva svetska rata imao pet privatnih kudeljara, čiji su vlasnici bili Vlajko Ivkov Bakrak, Miša Nikačev, Jovan Trnjakov, Vitomir Volić…

staparski ćilim

– Kad je reč o staparskom ćilimu, spominju se i fabrike u Velikom Bečkereku, radionica za tkanje u Somboru i Starom Vrbasu koje su izrađivale teške ćilime u svim bojama, dezenima i veličinama preko dva metra. Oko 1900, uvođenjem širokih razboja, Stapar postaje najmoćniji i najpoznatiji centar ćilimarstva u Bačkoj. U periodu od 1900. do 1910. ovo selo daje vrhunski ćilimarski proizvod u „tehnici klečanjem“, kada je proizvedeno i najviše ćilima. Pod uticajem evropske umetnosti, u Stapar stiže raskošni neobarok. Tada se stvara moderan tip ćilima, a iz staparskog kraja se ova vrsta zanata širi po celoj Srbiji.

Ćilimi sa motivima buketa i venaca, tkani po obrascima bečkog bidermajera, krajem 19. veka stižu i do pirotskih ćilimara…

Obnova staparskog ćilima inicirana je krajem 2014. prema projektu i u saradnji Sombora i Pirota, Ambasade Australije i Etno-mreže iz Beograda. „Staparac“ je uvršćen u kulturnu baštinu ovog kraja, a cilj je da se od zaborava sačuva tehnika njegove izrade – kaže Katarina Dmitruk, dodajući da je u planu osnivanje tkačke zadruge, u kojoj bi žene proizvodile suvenire sa motivima sa staparskog ćilima.

Autor: Jovica Bekić
Izvor: Večernje novosti

Katarina
Katarina
Opančar u usponu
RELATED ARTICLES

POSTAVI ODGOVOR

molimo unesite svoj komentar!
ovdje unesite svoje ime

Most Popular

Recent Comments