Tuesday, February 11, 2025
NaslovnaMudre misliBila je zabranjivana ruska pesnikinja, a danas njene ljubavne pesme obožavaju žene...

Bila je zabranjivana ruska pesnikinja, a danas njene ljubavne pesme obožavaju žene širom sveta

Ana Andrejevna Ahmatova (izvorno prezime Gorenko – 23. jun 1889 – 5. mart 1966) je bila znamenita ruska pesnikinja, kritičar i prevodilac.

Počela je da piše pesme sa 11 godina i objavljivala ih pod pseudonimom Ahmatova (tatarsko prezime njene bake), jer se ocu nije dopadala ideja da ih objavljuje pod pravim prezimenom.

Ana Ahmatova

Bila je supruga pesnika Nikolaja Gumiljeva, ali ju je on ostavio na svadbenom putovanju i  sam otišao u Afriku, gde je nastavio da živi raspustnim životom. Bila je neprebolna ljubav i inspiracija čuvenog slikara Amedea Modiljanija.

U Sovjetskom Savezu smatrana je za buržoarsku pesnikinju, bilo joj je zabranjeno da objavljuje poeziju, pa je živela od prevodilaštva i esejistike. Preživela je Opsadu Lenjingrada i pisala o njoj. Njen kasniji život obeležila je epoha staljinizma, kada joj je bilo zabranjeno da piše, a njen sin i drugi suprug su poslati na robiju, gde je suprug i umro. Posle Staljinove smrti, režim je dopustio objavljivanje cenzurisanih izdanja Anine poezije.

5. marta 1966, Ahmatova je umrla ne doživevši 77. godinu. Tome je prethodio teški infarkt, ležanje u bolnici nekoliko meseci. Poslednjih dana često je ponavljala: „U mladosti sam najviše volela vodu i arhitektiru, a sada zemlju i muziku.“

Zemne ostatke Ane Ahmatove sa aerdorom Šeremjetovo u Leljingrad ispratilo je oko desetak njenih poštovalaca.
A u Nikolajevskoj crkvi veliki broj ljudi opraštao se od slavne pesnikinje.

S druge strane, veliki broj napisa ukazuje da se vlast na svaki način trudila da ne pridaje veći značaj smrti, samom činu sahrane, kao ni ličnosti Ane Ahmatove. Veliki pritisci da se skrate nekrolozi u štampi, ignorisanje ceremonije sahrane, namerne komlikacija za dobijanje grobnog mesta… dokaz su da je njena smrt za vlast bila očigledno neugodan događaj. Kao, uostalom, i njen život.

Ana Ahmatova

Samo što su vlasti njenim životom upravljali u čvrsto postavljenim okvirima: uvredljive ocene o njenoj poeziji, hapšenje sina i njegovo slanje u progonstvo, život u bedi i siromaštvu…

Neke od njenih zbirki pesama su: “Bijelo jato”,”Iva”,”Poema bez heroja”,”Trputac”, “Rekvijem”. Anine omiljene teme su prolaznost vremena, uspomene i teškoće života i književnog stvaralaštva pod diktaturom. Njene ljubavne pesme obožavaju žene širom sveta.

Ana Ahmatova

Tebe se vrlo retko setim

“O, tebe se vrlo retko setim
I tvoja me sudbina ne draži,
Al’ mi duša kao da poletim
Susret s tobom ponekad potraži.

Tvoj crveni dom kao da me mami;
Crveni dom preko mutne vode,
Ali znam da u gorkoj osami
Ne smem taći sunce ti slobode

Ne daj da se sa mojih usana
Čuju reči koje ljubav mole,
Ni da budem stihom očarana –
Žudnje večne dok me pesme bole

Al’ budućnost molim tajno često
Kada noć se sećanjem zaplavi,
Naslutim nam i susreta mesto –
Susret veći neg’ svi zaboravi.”


Dugo sam

“Dugo sam tvojom lepotom ispijena
Učila sebe kako da se smirim,

Od rebra tvoga ja sam stvorena,
Kako da te ne volim, da se divim?

Da sam ti sestra bilo bi ugodno,
Ali voljom drevne sudbine sinje,
Pred tobom stojim lukavo, pohotno

U liku tvoje najslađe robinje.

No kad se smrznem sva ponizna tako,
Na grudima tvojim kao sneg bela,
Tad mudro radujući se udara jako
Tvoje srce – moja otadžbina cela!”

Ne gledaj tako

“Ne gledaj tako, u ljutnji ne mršti se
Ja sam tvoja ljubljena, ja sam tvoja
Niti pastirka, niti kraljica,
Čak ni monahinja-bogomoljka
U ovoj sivoj sam haljini od tralja
U cipelama izlizanih potpetica?
Ali, kao i pre, dajem vruć zagrljaj
I strah nosim u velikim zenicama
Pismo moje ne paraj, mili
Ne plači zbog laži istinske
I dobro ga, na samo dno, skrij
Na dno svoje torbe sirotinjske.”

Umesto mudrosti iskustvo

“Umesto mudrosti iskustvo. Ta hrana
u bezukusnom stanju.
Mladost je bila k’o molitva nedeljnog dana,
i zar da ne mislim na nju?
Koliko sam pustih puteva prošla
s tim što mi ne beše mio.
Koliko se molila u crkvi za onog
što je u me zaljubljen bio.
Sad sam zaboravljiva kao niko na svetu.
Tiho prolaze sati.
Nepoljubljene usne, nenasmejane oči
ko će mi više dati!”

Katarina
Katarina
Opančar u usponu
RELATED ARTICLES

1 KOMENTAR

POSTAVI ODGOVOR

molimo unesite svoj komentar!
ovdje unesite svoje ime

Most Popular

Recent Comments