Mađari su druga po veličini etnička grupa u Vojvodini. Uglavnom su rimokatoličke veroispovesti, a mađarski jezik je jedan od šest službenih jezika u Vojvodini. Imaju bogatu tradiciju i foklor. Čardaš je najpoznatija narodna mađarska igra za koju smo svi čuli, ako ne drugačije, onda iz pesama Đorđa Balaševića „Devojka sa čardaš nogama“ i „Janoš“ koju je otpevala Lepa Brena.
Čardaš (mađ. Csárdás) je dobio ime po mestu Čardi u Mađarskoj gde se najviše svirao. Najraniji izvori o nastanku čardaša vode u 18. vek. Mađari su igrali čardaš prilikom ispraćaja mladića u vojsku, a popularizovali su ga mađarski Romi po čitavoj tadašnjoj kraljevini i okolnim zemljama.
Čardaš je specifičan po varijaciji u brzini, počinje polako, a završava se veoma brzo. Zato su igračima potrebne jake i izdržljive „čardaš noge“. Postoje i druge varijacije tempa, i to su retki čardaš (ritka csárdás), gusti čardaš (sűrű csárdás) i trčeći čardaš (szökős csárdás). Muzika je 2/4 i 4/4. Igrači su raspoređeni u muško-ženske parove. Devojke na sebi imaju u tradicionalne crvene haljine i crvene čizmice, a momci su obučeni u narodnu nošnju i na nogama obavezno imaju crne jahačke čizme.
Najpoznatiji čardaš komponovao je Italijan Vitorio Monti za violinu i klavir.
Poslušajte i pogledajte ovu izuzetnu mađarsku narodnu igru.
Snimak iz 1973. godine
