
Trnovit životni put pun iskušenja Bora Nišića naučio je humanosti. Nekadašnji zarobljenik, koji je malo manje od pet godina proveo u banjalučkom zatvoru, danas je veliki humanitarac koji svojim pokretnim grilom “Bela lađa! hrani mnoge koji nemaju dovoljno novca da sebi obezbede ručak.
– Bio sam mlad i naivan, vezivao se za pogrešne ljude – priča Boro. – Provesti četiri godine i osam meseci sa one strane brave previše je, ali sam zato imao sasvim dovoljno vremena da o svemu razmislim, da uvidim greške i odbacim od sebe sve ono što ne valja. Mnogo sam knjiga pročitao za to vreme i doneo nepromenjivu odluku. Napustio sam bezbožni život i vratio se među ljude.
Boro je odlučio da loše društvo i poroke zameni dobrim ljudima i svakodnevnim životnim radostima. Pokrenuo je spostveni posao u Gradiški. Međutim, već prvih dana od pokretanja svog pokretnog grila, Boro se našao u iskušenju. Suočio se sa velikim brojem ljudi koji nemaju novca, a gladni su.
– Primetio sam da ljudi dođu i pitaju koliko koštaju ćevapi, pa se stidljivo okrenu – kaže Boro. – A ja ih vratim i ponudim im toplo jelo. Tako je to trajalo nekoliko dana, a onda sam odlučio da odštampam svojevrsnu poruku da niko ne treba da bude gladan. Bog mi je, dok sam bio na stranputici, pokazao pravi put, i shvatio sam da moram da reagujem.
Ovaj humani ugostitelj objašnjava da, osim ljudi koji dođu da nešto pojedu a nemaju novca, postoje i dobri ljudi koji ostave bakšiš.
– Znaju da će na taj način i oni pomoći gladnima – priča Boro, glava četvoročlane porodice.
U svom dobročinstvu Boro je otišao i korak dalje. Sedam godina mlađeg Aldina Kaurina iz Bosanske Krupe nahranio je, smestio u vlastitu kuću, obukao u pristojnu garderobu i zaposlio. Aldin je išao od nemila do nedraga, radio za dnevnicu, često bio i prevaren… Put sreće naveo ga je baš u Gradišku. Došao je do “Bijele lađe” i upoznao Boru.
– Kada sam upoznao Aldina, zaprepastila me je njegova životna priča. Nesavesni roditelji odbacili su ga još kao bebu, a potom se snalazio po domovima. Došao je slučajno kod mene. Iznajmio sam mu jednu sobicu, dao nešto garderobe i našao mu posao u jednom privatnom preduzeću – kaže Boro.
Aldin, koji je tada bio u beznađu, kaže da se oseća nestvarno i presrećno i da još ne može da veruje da su ga okružili plemeniti ljudi dobre volje.
Boro čvrsto veruje da će Aldin uspeti u životu i u šali kaže kako će mu uskoro naći i ženu, kako bi bio kompletan čovek.
Izvor: Novosti