Tronožac je niska stoličica čije je sedište u obliku zaobljenog trougla, postavljen na tri nožice. Vekovi i tradicija stvorili su od tronošca pravi srpski simbol ognjišta i topline porodice. Da ovo nije samo stolica svedoči i narodno verovanje koje kaže da u svakom domu mora postojati tronožac zarad očuvanja spokoja i blagostanja. Na njemu se sedi u položaju pripravnosti dok se ne oslobodi nešto udobnije, prilikom privremenog odmora i predaha od nekog posla, ili tokom samog rada, blizu ognjišta.

Sedeći na ovom svojevrsnom vremeplovu svako može imati tu čast da doživi deo stare srpske tradicije. A kako bi mnogi ljudi mogli da sede “srpskim načinom” pobrinuo se bračni par Jolić iz Zbojštice kod Užica,kada je pre petnaestak godina napustio podstanarski život i radno mesto u gradu i posvetio se poslu koji voli.
Vladan Jolić izrađuje drvene tronoške a njegova supruga Nada ih oslikava. Osim stolica koje su im, kako kažu, školovale decu, od drveta izrađuju suvenire i druge predmete.

Vladan je nekada radio kao mašinac u Valjaonici, a Nada kao ekonomski tehničar. Ni jedno ni drugo nisu bili zadovoljni svojim pozivom i privlačio ih je drugi vid zanimanja. Uspeli su uz veliku volju, trud i ljubav kaže Nada, i tim poslom odškolovali tri studenta.
“Uvek sam maštao kako ću to da napustim. Tronoške sam počeo da radim 2001. godine, prvo za Etno-park Sirogojno, a posle i druge proizvode, da bi se Nada onda uključila u posao i počela da oslikava.”

“Želja a i talenat koji sam imala od ranog detinjstva opredelili su me da krenem ovim putem”, kaže Nada. “Jednostavno, posao ekonomskog tehničara nije odgovarao mojom prirodi.”
Talenat, neiscrpnu inspiraciju i ljubav prema selu, Jolići su pretočili u rad iz zadovoljstva, koje im je donela njihova zanatsko-umetnička radionica “Etno-stil”.
“Mi uživamo u tome što radimo. Živimo ovde gde volimo i mislim da nam je lepo i ne kajemo se što smo to uradili”, dodaje Vladan.
Stvaralačku energiju i umetnički dar supružnika, sada i poslovnih partnera, prepoznaju i kupci zbog kojih tronoške, sinije, drvene kačice, vretena, starinski ramovi i drugi suveniri, stižu do kupaca širom sveta.

Trenutno rade skoro isključivo za nekoliko turističkih organizacija – Užice, Bajina Bašta, Valjevo, Kragujevac, Etno-park Sirogojno, i kažu da su zadovoljni.
Jolići i dalje maštaju i veruju da će ima se san o pokretanju seoskog turizma i otvaranju radionice za posetioce, baš kao i predhodni, uskoro ostvariti.
RTS