Tuesday, February 11, 2025
NaslovnaZanimljivostiKako je Branislav Nušić predvideo propast kafana u Srbiji: Moderna imena izbacila...

Kako je Branislav Nušić predvideo propast kafana u Srbiji: Moderna imena izbacila su čokanje i uvela slamčice

„I neće proći mnogo vremena pa će i tamo iščeznuti čokanji i pečenje s panja, a zacariće vermuti i oranžade sa slamčicom… I tada će se izbrisati i poslednji trag života staroga Beograda…“

Ovim rečima svoje pripovedanje o ovim, naročitim okupljalištima počinje neprevaziđeni Branislav Nušić, u svojim beleškama. U svoje vreme veliki pisac oplakivao je prestoničke kafane koje su nasledile neke druge, njemu moderne, za kojima potom mi danas žalimo baš kao što je Nušić ožalio svoje.

Kafana Sokolović 1934.
Kafana Sokolović 1934.

Nušić u svojim beleškama nabraja da su se svi javni poslovi obavljali u kafani, „od sastanaka radi posla, tu su se čak i advokati savetovali sa klijentima, tu se zakazivao sastanak između provodadžije i devojčinog oca, tu je dužnik potpisivao menicu, ortak ugovor, tužilac punomoćje…“ Svi javni akti, primećuje Nušić, osim testamenta, završavani su u kafani.

– Tu, skoro, čitao sam jedan oglas u novinama – beležio je Nušić. – Neka kafana, u jednom predgrađu Beograda, koja se ponosno nazvala „Novi vek“, objavljuje da je „moderno preuređena“ i da, sem odličnog pića i tačne posluge, svako veče u njoj „koncertira“ džaz-band i izvodi se dansing.

„Novi vek“, odista novi vek, jadao se dalje mudri hroničar. „Bolje ime nije mogla poneti ova kafana u predgrađu pa da obeleži period preloma koji naše doba priželjkuje. Dok su mondenski etablismani sa egzotičnim imenima „Ekscelzior“, „Palas“, „Luksor“ i „Splendid“ suzbili iz centra naše prestonice naše stare kafanice „Kod Žmurka“, „Mecovalije“ i „Dardanela“, mi smo se, stari Beograđani, zar i mirili onim što novi život i novo doba mora sa sobom doneti. Brisali su se tragovi jedan po jedan; rušila se jedna po jedna kafana u kojoj smo mladost proveli, a često možda i mladost sahranili, i mi smo pobožno skidali kapu i šaptali rezignirano za pokojnikom kojega su kraj nas proveli: Bog da joj dušu prosti!“

Kafana „Sloga“ na Karaburmi dvadesetih godina 20. veka
Kafana „Sloga“ na Karaburmi dvadesetih godina 20. veka

Očajavanja vredna bila su i piščeva sećanja o seobi, „tamo na periferiju, i onih klasičnih kasapskih panjeva na kojima se sekirom čerečilo pečeno prase i jagnje; odselile su se i one prostrane, prljave i pregorele tepsije u kojima su se krčkale krezle i škembići… sve, sve se odselilo tamo na periferiju…“

Seta čoveka koji opisuje Beograd početkom 20. veka slična je sentimentu koji opisuje sugrađanin današnjice, jedan vek kasnije.

– …I neće proći mnogo vremena pa će i tamo iščeznuti čokanji i pečenje s panja, a zacariće vermuti i oranžade sa slamčicom… I tada će se izbrisati i poslednji trag života staroga Beograda i iščeznuće iz pamćenja naših onaj vedri, onaj patrijarhalni život predratne prestonice, koji je, doduše, imao mnogo primitivnoga u sebi, ali je imao i nečega srdačnoga, nečega toploga, nečega što generacije vaspitava ljubavlju prema rodnoj grudi, iz kojega je vaspitanja i ponikla ona velika generacija koja je obilnom krvlju natopila Kumanovo, Jedrene, Bregalnicu, Cer, Dobro polje i Kajmakčalan, a rasula svoje kosti širom bela sveta, od Dalekoga istoka do sumornog zapada.

Kafana Albanija između dva rata
Kafana Albanija između dva rata

Nušić, dabome, nije ni slutio da će danas postojati društvene mreže, u njegovo doba taman su se odomaćili radio aparati, a prvi, ekspertimentalni televizijski program u Beogradu bio je emitovan na Jesenjem sajmu iste, 1938. godine, kada se pisac upokojio.

Danas sa istim, njegovim sentimentom, sugrađani upitani za „dobra, stara vremena“ ne pominju krezle (većina i ne zna šta je to), ali ih sećanja vuku ka nečemu drugom.

Sasvim osnovano, današnji uposlenici pisane reči pamte „Bermudski trougao“, koji su činile legendarne kafane „Pod lipom“, „Šumatovac“ i „Grmeč“, začudno imenovane srpskim imenima koja su danas postala potpuno „demode“. Novinarstvo, glumište i ljudi od pera, ali i kojekakav drugačiji svet koji je hteo da im bude blizu, obavezno je morao da zasedne u neku od ovih kafana, ako bi uopšte hteo da se smatra Beograđaninom ili makar nekim ko teži tom statusu.

Kafana "Pod lipom"
Kafana “Pod lipom”

Nušiću je to bila nejasna i pomodna budućnost. Ali, kao i svaka druga, i njegova se budućnost pretočila u nečju prošlost. Ovog puta našu.

Izvori: Njuzvik, Novosti, Rasen

Katarina
Katarina
Opančar u usponu
RELATED ARTICLES

POSTAVI ODGOVOR

molimo unesite svoj komentar!
ovdje unesite svoje ime

Most Popular

Recent Comments