Duhovske ili letnje zadušnice uvek se praznuju u subotu uoči praznika Svete Trojice.
Pravoslavni hrišćani zadušnice posvećuju svojim preminulim precima, a na taj dan, prema tradicionalnom običaju, obilaze grobove, pale sveće i služe pomen. Prema narodno verovanju, sveća upaljena na zadušnice više vredi od svih drugih koje se pale za dušu pokojnika tokom godine. U istočnoj Srbiji se čak verovalo da sveća upaljena na zadušnice gori sve do sledećih zadušnica, i da će mrtvi godinu dana biti u mraku ako im ne upalite sveću na zadušnice.
Vernici na zadušnice upućuju molitve Bogu za milost prema upokojenima i oprost grehova koje su počinili tokom života.
U Crkvi se na zadušnice pominju i reči Svetog Jovana Zlatoustog, jednog od najvećih bogoslova iz Četvrtog veka: “Pomozite pokojnima i pominjite ih. Ne oklevajte, dakle, da pomognete onima koji su otišli i prinesite vaše molitve za njih”.
Sem bogosluženja i molitve, postoje i običaji koji treba da se ispoštuju na zadušnice.
SPREMANjE POGAČE
Na dan zadušnica običaj je da se iznosi hrana na groblje. Ta hrana se deli sa ljudima koji posećuju groblje uz pominjanje za spas duše pokojnika.
Za tu priliku domaćice u nekim krajevima Srbije mese posebnu pogaču bez kvasca.
Ta pogača za zadušnice pravi se tako što se na dasku za mešenje izruči 1 kilogram prosejanog brašna, posoli se i rastvori vodom u koju je dodato malo sode bikarbone. Zatim se pogača mesi, a što se duže mesi, biće ukusnija.
Pošto pogača treba da bude što tvrđa, domaćice treba da povedu računa o tome da ne koriste mnogo vode.
Kada je testo umešeno, razvuče se oklagijom da bude oko 2 prsta debelo, a zatim se stavi na ringlu da zapače malo. Potom se stavlja u pleh i peče u pećnici ili šporetu.
Na groblju se pogača deli obavezno, a uz nju žito i neka druga hrana i slatkiši.
NARODNI OBIČAJI
Sem što se iznosi hrana na groblje i sveštenik dolazi da drži opelo upokojenima. Tada, prilikom uzimanja koljiva, svi ukućani uzimaju po neko zrno i bacaju ga na zemlju uz reči: “Večna pamjat, laka mu zemlja.”
U nekim krajevima Srbije, pak, ne izlazi se na groblje već se zadušnice obeležavaju postavljanjem trpeze u kući, a opelo za pokojnikovu dušu i spas na onom svetu održava se u crkvi. Tom prilikom domaćin donosi na papiru zabeležena imena svojih pokojnih predaka kako bi svako od njih bio pomenut u molitvi.
MOLITVA ZA UPOKOJENE
Pomeni, Gospode, oce i braću našu usnule u nadi za vaskrsenje u život večni i sve upokojene u pobožnoj veri i oprosti im svako sagrešenje, hotimično i nehotimično, što sagrešiše rečju ili delom ili mišlju. Useli ih u mesta svetla, u mesta svežine, u mesta odmora doakle odbeže muka svaka, žalost i uzdisanje, gde gledanje Lica Tvoga veseli sve od veka svete Tvoje. Daruj im Carstvo Tvoje i učešće u neiskazanim i večnim Tvojim dobrima i naslađivanje u tvom beskonačnom i blaženom životu. Jer Ti si život i vaskrsenje i pokoj usnulih slugu Tvojih, Hriste, Bože naš, i Tebi slavu uznosimo sa bespočetnim Tvojim Ocem i Presvetim i Blagim i životbornim Tvojim Duhom, sada i uvek i u vekove vekova. Amin.
Ono što većina ljudi ne radi to je kađenje i prelivanje grobova vinom. Sad dolazak sveštenika na groblje u vreme zadušnica se skoro izgubio. I o bi trebalo da uradi sveštenik. A ako ga pozovete on čita molitvu za upokojene, a ne opelo. Opelo je služba koja se drži samo jednom kad neko umre.
Ja za zadušnice nosim cveće, upalim sveće, a sada i kadim i prelivam grob vinom jer mi je majka umrla prošle godine. Hranu ne nosim, osim neke čokoladice koju dam deci.