O Josipu Brozu pisale su se mnoge pesme, a jedna od najpoznatijih, Druže Tito ljubičice bela, koštala je mladu novinarku Ženi Lebl dve i po godine robije na Golom otoku, gde je završila kada joj je bilo samo 22.
U to vreme o Ženi, Beograđanki jevrejskog porekla, se nije puno znalo, niti se smelo pisati o strašnom periodu koji je provela na Golom otoku. Jedan od tekstova o njoj 2013. godine objavila je Politika, list u kojem je radila dok je nisu uhapsili zbog vica o Josipu Brozu Titu koji je jednog jutra prepričala u redakciji.
“Kolega joj je jednom ispričao šalu kako je Jugoslavija pobedila na međunarodnom takmičenju u cveću jer je uzgajala ljubičicu od 100 kilograma, aludirajući na pesmu ‘druže Tito, ljubičice bela, tebe voli omladina cela’. Pošto je prepričala vic u redakciji, po Ženi Lebl dolaze dva udbaša jer je, rekoše, govorila protiv Tita i nije prijavila narodnog neprijatelja od kojeg je čula sporni fazon.
Odvode je u zatvor UDB Glavnjača, potom u logor Ramski rit, pa u Zabelu, Grgur i Goli otok. U pet zatvora, gđe je od aprila 1949. do oktobra 1951, od nje su tražili da promeni mišljenje i prizna krivicu. Ispisana je potom i iz Udruženja novinara”.
Posle raspada Jugoslavije, Ženi je objavila knjigu koju je nazvala “Ljubičica bela”, a koja je u Izraelu, gde je i živela sve do smrti 2009. godine, postala bestseler. U njoj je opisala jeziva iskustva iz logora, a mnogi do tada nisu ni znali da je tamo bilo i žena.
Jovanka Ženi Lebl (1927—2009) je bila srpska novinarka jevrejskog porekla.
U vreme WWII je uhapšena i odvenena na prinudni rad u Nemačku.
Posle rata je kao novinarka Politike uhapšena zbog VICA o Titu i poslata na Goli otok na 2.5 godine
Umrla u Izraelu. pic.twitter.com/IoZ3pWoU2n
— Jovan (@jovan984) June 7, 2019
“Samo žedni znaju ceniti vodu. Bile smo okružene morem, a žedne do ludila.”
“Devojke su pretvarane u starice, otpadali su im zubi, obolevale su dok su im stizale vesti da su ih se odrekla deca, majke i muževi jer su postale narodni neprijatelji”, piše ona.
Izvor: Politika
goli otok,jedan od pakla titove ditature sto je najvise pogadjalo srpsku nacionalnu stranu koja je
po oslobodjenju od strane sovjetkih trupa preuzela vlast u novo stvorenoj yu diktatorkog rezima.
prvi udar je izvrsen na nakozvane srpske saradnike okupacionih vlasti,naravno da je bilo takvih,ali
ne u tom broju koji se gomilao napunjenim crnim listama srpskih rodoljuba koji su bilii prvi otisli pro tivu okupatorskog rezima. hiljade srba je stajalo na toj crnoj listi,hiljade srba je ubijeno,na brzinu po srbiji,narocito po beogradu i drugim srpskim mestima.nemam nameru da prikazujem
stvarne brojke koje su poznate ali do sada “srpske” vlasti nisu nasli za shodno da upoznaju svoj
narod o daljem unistavanju (planiranom) srpskog naroda.secajuci se protekle istorije unistavanja
srba na balkanskoj teritoriji zakljucujem da je taj narod najvise stradao od svih danasnjih naroda
balkana.