Prozor, isturen ka spolja, iz ravni uličnog dela fasade, kako bi se kroz njega moglo videti više nego kroz običan prozor ili jednostavno – kibic fenster.
Bio je glavni statusni simbol dobrostojećih kuća u XVIII i XIX veku. Kod nas se prvi put pojavio u Vojvodini, mada se može videti i u ostatku Srbije (stari deo Beograda još uvek čuva neke retke primerke).
Odakle je “stigao” u Srbiju?
Nosi ime nemačkog porekla – od reči “kiebitz” (izgovara se kibic), što bi u prevodu značilo “pogledom pratiti ili izvirivati”, i od reči “fenster”, što znači prozor.
Ova vrsta prozora postala je veoma omiljena među pripadnicama lepšeg pola, posebno mladim devojkama, frajlicama, koje bi na njima “kibicovale” i “unterhaltovale” tj. udvarale se i šarmirale momke koji im dođu pod prozor.
Ali i kod baka, majki, tetaka… da se naslone na pendžer i da tako posmatraju čitav sokak i dešavanja na njemu. Svaka gradska ili seoska Frau Gabrijela (tračara) osmatrala bi sa njega da joj slučajno neki događaj sa ulice ne bi promakao. Naročito je bio pogodan zimi – zatvoren i sa prednjim i sa bočnim staklima, omogućavao je da se kroz njega gleda, a da se osoba na njemu ne smrzava i ne rashlađuje prostoriju. I razne muškatle i sobno cveće, lepe firanjge (zavese), lenji mačak koji se u prozoru proteže… imali su svoju ulogu na ovim pendžerima.
Gde ih danas još možemo videti?
Ovaj tip prozora vremenom su usvojili i paori, koji su želeli da se predstave kao bogati domaćini. Uz veliku kapiju i ajnfort vrata, kibic fenster je postao simbol svake veće paorske kuće. Zahvaljući njemu, domaćice su mogle na vreme da spaze i istrče na kapiju kako bi je otvorile, kad domaćin stigne sa konjima i kolima. Lošim se smatralo već i to da domaćin stane ispred zatvorene kapije primoran da vikne „Kapiju!!!!“, a to da sam siđe s kola i otvori kapiju, to je bilo nezamislivo.
I kibic fensteri su se razlikovali po svom bogatstvu. Bilo je tu i onih običnih, belih i jednostavnih, ali, bilo je i onih ukrašenih duborezom ili čak onih čija su se i bočna stakla otvarala. Obilazeći stare vojvođanske kuće, danas ih najviše možete videti u Vršcu, Subotici, Somboru, Pančevu… a u Zemunu ih viđamo na starim kućama u Dubrovačkoj i Svetosavskoj ulici.