Stopama despota Stefana Lazarevića – Despotovački kraj vekovima je čuven po lovu i ribolovu

Bogatstvo predela i netaknuta priroda čine Resavski region jednim od najlepših u Srbiji. Za prelepe pejzaže vezane su bogata flora i fauna, a samim tim je i lov jako razvijen i popularan.

Prilikom procenjivanja pogodnosti nekog staništa za uspešan odgoj divljači, potrebno je prvenstveno uzeti u obzir uslove koje ono pruža divljači u najnepovoljnijim uslovima, a to je u našem podneblju zima. Usled delovanja više faktora, a prvenstveno dubine i dužine trajanja snežnog pokrivača, kao i niskih temperatura nastaju gubici divljači. S obzirom na dugogodišnje analize možemo slobodno reći da resavski reon zahvaljujući pogodnim klimatskim uslovima i postojećem udruženju lovaca nema tih problema.

Lov na ovim prostorima ima dugu i bogatu tradiciju. Konstantin filozof je još u srednjem veku zabeležio da je Despot Stefan Lazarević sa dresiranim pticama i kragujima lovio na ovim prostorima. Šumoviti tereni prošarani pašnjacima i sa puno izvora bistre vode pružaju odlične uslove za sve vrste divljači. Naravno, kao i u svemu drugom i ovde je najbitnija umerenost, redovna evidencija brojnosti kao i mnoge druge mere u cilju zaštite jednog takvog prirodnog bogatstva. Još 1887. kada je osnovan prvi zvanični lovački klub u Srbiji sa sedištem u Kragujevcu doneta je odluka da se na teritoriji resavskog okruga uvedu nove mere zaštite povodom nekontrolisanog odstrela divljači.

Danas opština Despotovac ima svoje lovačko udruženje pod nazivom GORNjA RESAVA.

Lovački reon udruženja Gornja Resava danas poseduje teritoriju od nekoliko stotina hektara koja je podeljena po takozvanim kantonima ili sekcijama što je diktirano okolnim selima. Sekcije su podeljene po selima, ali su uračunate i pod sekcije čiji zbir danas broji oko 40.

U osnovama programa razvoja lovstva u Srbiji do 2006. god. predviđeno je i osnivanje saveta lovnih oblasti I to devet opština u uzoj Srbiji u čiji sastav ulazi i Gornja Resava. Mora se navesti da pored idealnih lovnih uslova ovaj kraj poseduje i nekoliko poznatih istoriskih znamenitosti kao i više desetina turističkih izletišta. Iz godine u godinu raste interesovanje lovaca iz drugih lovnih oblasti za resavski region, pa čak i lovaca iz inostranstva, povodom čega se planira novi poduhvat na razvoju lovnog turizma.

Despotovačko lovište  obuhvata površinu od 28 788 hektara na kojoj se gaje autohtone vrste divljači.
Pernate: fazan, jarebica, prepelica, divlja plovka, divlja guska, golub grivnjaš;
Sitna divljač: zec, jazavac, divlja mačka;
Krupnija divljač: divlja svinja, jelen, srndać, vuk, lisica.

Sve vrste divljači na ovim prostorima i u ovom lovištu svrstane su u 3 kategorije: trajno zaštićene vrste, lovostajem zaštićene vrste, divljač van režima zaštite.

RIBOLOV

Krećući se od izvora ka ušću reke Resave, primećuje se da se širina, čistoća kao i hemizam reke više puta menjaju. U gornjem toku reke u podnožju planine Beljanice voda je jako hladna i brza.Bakteriološka i hemijska analiza resavske vode iz tog dela potvrđuje ispravnost te se koristi i za piće. Ovakvi uslovi su idealna sredina za život rečne pastrmke (inače jedne od najpoularnijih rečnih riba za ribolov ovoga kraja). Osim pastrmke reka je bogata i crnom mrenom (u narodu popularnom kao krkusa) kao i beovicom.

Tok reke nastavlja kroz selo Strmosten gde se širi i usporava. Sastav dna je peskovit pa je i voda mutnija. Od riba pored pastrmke, mrene i beovice ima i klena.

Reka nastavlja tok kroz Stenjevac, Dvorište, Despotovac, Milivu, Plažane, Medveđu itd. pa do Svilajnca gde se uliva u Veliku Moravu.

Od Despotovca do Svilajnca uslovi za pastrmku nisu više tako povoljni, ali se zato javlja mnoštvo drugih vrsta od kojih su najzastupljenije klen, bela mrena, crna mrena (krkusa), skobalj, beovica, muljaš (govedarac) i prugasta beovica.

Od Despotovca do Svilajnca dno reke je muljevito, što naročito odgovara mreni koje tu ima u izobilju. Čistoća i hemijski sastav se u ovom delu znatno razlikuju od gornjeg toka. Širina je veća, a voda ima mnogo više pritoka i nije dobra za piće. U donjem toku reke voda usporava što je uslov za život većih primeraka mrene i klena, kao i skobalja.

Što se tiče opštih uslova za ribolov može se slobodno reći da su oni idealni kada je u pitanju jedna reka ove veličine. Tereni za ribolov su u podnožju Beljanice pa do sela Stenjevac lako prohodni bez obzira sto su guste šume uz samu obalu reke, dok u donjem toku ima manje šuma, jer se radi o agrarnim područjima. Klima u donjem delu prestaje da bude planinska i karakteristična je promenljivost uslova u odnosu na vremenske prilike i doba godine. Preko leta su tereni u tom području jako sunčani, a zimi su izloženi vetrovima i snežnim nanosima. Varijacija temperature vode ka izvoru reke je stabilnija što je uslovljeno planinskom klimom.

Interesantno je to što u selu Lukovica kod Svilajnca postoji brana napravljena u cilju sprečavanja prolaska krupnijih vrsta ribe kako bi se zaštitila mlađ sitnijih resavskih riba.

Još jedna pogodnost za ribolov na Resavi je da se u delu od ušća u Moravu pa do sela Lukovica mogu loviti skoro sve vrste koje se nalaze u Velikoj Moravi.