MANASTIR GRAČANICA: Odraz jedne visoke kulture i prefinjenosti njenog naroda

Gračanica se smatra vrhuncem u umetnosti Milutinovog doba i u arhitekturi i u slikarstvu. Manastirska crkva je jedna od najlepših građevina u pravoslavnom svetu 14. veka. Pripada tipu vizantijske petokupolne crkve. Centralni deo je oslonjen na četiri stupca i izdiže se nad glavnim prostorom crkve. Četiri manje kupole postavljene su na uglovima i nalaze se u skladnom odnosu sa centralnom kupolom.

Freske su veoma dobro očuvane. Posebno mesto zauzima portret ktitora kralja Milutina i njegove žene Simonide, kojima anđeli donose krunu kao znak zemaljske vlasti. U istorijskoj himnografiji javlja se 16 portreta loze Nemanjića. Javlja se i obilje fresaka iz sveštene istorije.

miluti i simonida u gračanica

Posebno je uočljiva kompozicija Strašnog suda , koja se sastoji iz neobično bogatih epizoda i pojedinih motiva.

Izdvajaju se fantastični prizori, kao što su personifikacija zemlje i mora. More je prikazano kao mlada, lepa žena, polugola, ogrnuta lakim velom, koja sedi na leđima nekakve fantastične životinje.

Gračanica je pravi biser naše srednjevekovne umetnosti i jedan od najsjajnijih pokazatelja visoke kulture epohe Nemanjća i našeg srednjeg veka.

gračanica

Ona pokazuje snagu vizantijskog uticaja i stvaralačku obdarenost naroda.

Stivens Rasiman, britanski vizantolog Gračanicu je uporedio sa čuvenom katedralom u Sozberiju, napominjući da: “katedrala može da se diže graciozno prema nebu, a Gračanica, sa svojom jednostavnošću zamisli, potpunom ekonomijom ravnoteže  i pritiska i bogatom, odmerenom dekoracijom unutrašnjosti, delo je ništa manje produhovljenog, ali daleko kulturnijeg i prefinjenijeg naroda.”

Manastir Gračanica je mnogim umetnicima bio inspiracija za stvaranje poezije. Milan Rakić je, dirnut lepotom Simonidine freske, kojoj su Turci “iskopali oči” napisao pesmu Simonida, a Desanka Maksimović je celu pesmu posvetila našem velelepnom manastiru na Kosovu i Metohiji.

Gračanica

Gračanice, kad bar ne bi bila od kamena,
kad bi se mogla na nebesa vazneti,
ko Bogorodice Mileševe i Sopoćana,
da tuđa ruka kraj tebe travu ne plevi,
da ti vrane ne hodaju po paperti.

Ili tvoja zvona da bar ne tuku
kao srca predaka, Gračanice,
ili bar da svetitelji s tvog ikonostasa
nemaju naših neimara ruku,
ni anđeli Simonidino lice.

Da bar nisi toliko duboko
ukopana u tu zemlju i nas same
da se nismo privikli u tebe kleti,
Gračanice, kad bar ne bi bila od kamena,
kad bi se mogla u visine uzneti

Gračanice, da si nam bar jabuka,
da te možemo staviti u nedra
i zagrejati tako studenu od starosti,
da nam bar poljima oko tebe nisu
predaka divnih rasejane kosti.

Da te bar možemo podići na Taru,
u Kalenićku portu te preneti,
zaboraviti likove po tvom oltaru.
Gračanice, kad bar ne bi bila od kamena,
kad bi se mogla na nebesa vazneti.

Desanka Maksimović

manastir gračanica

Manastir se danas nalazi pod zaštitom UNESCO-a. U njemu i dalje žive srpski monasi. Gračanica danas predstavlja veliko utočište i nadu Srbima na Kosovu.