Isidora Sekulić: “Sve što čovek radi, samo je priprema da se doživi ljubav”

Isidira Sekulić, srpska književnica, rođena je 16. februara 1877. godine u Mošorinu u Bačkoj.

Kao i mnoge školovane žene tog vremena, Isidora Sekulić je prvo radila kao nastavnica u Pančevu, a zatim i u Šapcu. Od 1919. godine, radila je u Beogradu, u kome će provesti punih 50 godina svog života.

Isidora Sekulić, sem po svojim delima, ostaće upamćena i kao prva žena koja je postala član Srpske akademije nauka i umetnosti, prvo kao dopsni član 1939. godine, a zatim i kao redovni 1950. godine.

Andrić ju je smatrao jednom od prvih pisaca svatskog formata, koji je potekao sa Balkana.

Dučić je za njenu knjigu “Saputnici” rekao da je to jedno od najboljih dela u srpskoj i evropskoj književnosti.

Iako su je ranije predstavljali kao “dosadnu i sivu siluetu” ona je bila strastven i emotivni pisac, čija se punoća dela tek sada otkriva.

Za života je stekla reputaciju najobrazovanije i najumnije Srpkinje svog vremena. Govorila je nekoliko jezika, bila prevodilac, pisac i tumač književnih dela.

Pročitajte i  Sa manastirske trpeze: Posne makarone sa tunjevinom gotove za desetak minuta

Evo kako je pisala Isidora Sekulić o Balkanu, ljubavi i moćnim ličnostima:

Sve što čovek radi, samo je priprema da se doživi ljubav.

Moćne ličnosti su slojevite, ne egzistiraju kroz jedan dar ni kroz jedan poziv. Naročito ne mogu tako egzistirati ljudi širokih fizičkih egzistencija i širokih opštekulturnih egzistencija. Ti se ne mogu pogružiti u jednu specifičnost svoju, pa ma koje vrste i ranga ona bila. To su ljudi koji nad jedan određeni dar imaju moć metamorfoza, moć stvaranja i rastvaranja, moć prisustva i odsustva. To su ljudi koji ne vole statiku i pečat, pa ma kako slavni bili, jer to sužava život, a sužen život vodi u taštinu, a taština vodi ne samo u sistem nego u tamnicu

Sloboda je nezavisnost, sreća je zavisnost od hiljadu sitnih sitnica.

Mi nikada nismo imali vremena da mirno izgrađujemo svoju kulturu. Ratovi, zbegovi, lutanja, razaranja, građenja na ruševinama, to je naša istorija. Pa i onda kada smo stvarali, sve je išlo vrtoglavom brzinom, slamalo je ljude (…). A naš narod? Divne, sjajne, jedinstvene pobede, a narod mali, pa mali. Mali zbog svog uskog, nekulturnog nacionalizma“

Pročitajte i  Da li verujete u „znakove na putu“? Koja su to znamenja koja su poštovali naši stari: šta je loš a šta dobar znak?

Volim tišinu (…). Ako nešto vredim, neka kažu posle moje smrti, a ni dva dana pred smrt ne želim da me hvale.

Balkan je borba starosti i mladosti. Tle je isprano, ranjivo, do kostura izmršavelo i osušeno. Umorno je! Pisac ovih redaka ima od putovanja po zemljama dva preimućstva, nepokolebljiva i sigurna utiska. Jedno je: sirotinja, po svima državama i gradovima, pojasevima i podnebljima. Drugo je balkansko umorno tle. Jedan i drugi utisak je tačan, posvedočava ga istorija i geografija (…). Balkan ima, od stvorenja zemlje kroz vekove, kao led, voda i kopno, arhitekturu druma i hrama. Narodi koji su se na njemu čvršće i, izgleda, sudbinski zadržali u novija istorijska vremena, od starih Grka preko Srbije Dušanove i karađorđevićevske, svi se borili – karakteristično – za slobodu i lepotu, ali svi ga međusobno pustošili i mrzeli, niko od te zemlje ne učini otadžbinu i njivu koja se neguje nje radi.Balkan je jedno veliko groblje raznih gospodarenja i civilizacija.

Pročitajte i  Radost za žene: Prolećno cveće koje će vam ulepšati baštu i terasu

Čovek je nomad po srcu svom, po misli svojoj, po idealima svojim. On je nomad po volji božijoj, koja ga je stavila među ogromna prostranstva neba i zemlje. Davnašnja i današnja strast, da se leti, putuje bez putanja i stanica i granica, to je proboj nomadstva čovečije prirode. Volja božija: to su staze i reke, putovanja i sretanja i nizovi života i drugova; a ne države i granice, kolje i bajoneti, palanke-tamnice u kojima slobodnog čoveka kao miša davi gospodar, sused, običaj, kritika. Tristan od množine želja nije mogao da umre; a svaki čovek ima krik onog pesnika koji je zapisaoi: Ili asketstvo ili putovanja, jer ništa drugo nema!

Isidora Sekulić