Sunday, February 16, 2025
NaslovnaZanimljivostiVuk Karadžić nije prvi sakupljač naših narodnih pesama: Sto godina pre njega...

Vuk Karadžić nije prvi sakupljač naših narodnih pesama: Sto godina pre njega jedan Nemac napravio je najstariju zbirku srpske usmene književnosti

Čitavih sto godina pre prvih knjiga Vuka Stefanovića Karadžića nastao je Erlangenski rukopis, najstarija sačuvana zbirka srpske usmene književnosti koja sadrži 217 dragocenih narodnih pesama.

U njemu su sačuvane mnoge pesme koje bi bile izgubljene do Vukova doba. Neke od ovih najranije zapisanih pesama srećemo stoleće kasnije, u Vukovim pesmaricama, kao razrađene motive i čitave epske ili lirske poeme, što je trag istraživačima koji bi se izbrisao da nije na vreme zapisan.

Erlangenski rukopis je slučajno pronađen u fioci Univerziteteske biblioteke u Erlangenu (u Nemačkoj) 1913. godine po čemu je i dobio naziv erlangenski.

Prva osoba koja se bavila sadržajem ovog rukopisa bio je nemački slavista Gerhard Gezeman koji je napisao i predgovor prvom štampanom izdanju iz 1925. godine.

 

Jedino naučno pouzdano izdanje Erlangenskog rukopisa priredio je Gerhard Gezeman i objavio ga u Srpskoj kraljevskoj akademiji 1925.
Erlangenski rukopis je nastao u Beogradu, u vreme austrijske vladavine, oko 1720. godine. Kako je stigao do Erlangena duga je i tajnovita priča.

Prema proceni Gezemana, pesme su bile beležene negde po Srbiji, Sremu, Bosni, Slavoniji, kazivali su ih narodni pevači, pa su zatim te zabeleške, koncepti donete u Beograd da ih kaligrafski pisar ispiše kao umetničko delo na tabaku papira. Gezeman u svojoj temeljnoj i sveobuhvatnoj studiji o rukopisu, iznosi vrlo privlačnu hipotezu “da je zbirka sakupljena i napisana posle 1716, a pre 1733. godine kada je najranije mogla biti povezana.“

Ovaj zbornik srpske narodne poezije pronašao je poznati germanista Štajnmajer u fioci Univerzitetske biblioteke u Erlangenu. Rukopis je biblioteci poklonio nepoznat darodavac i pogrešno je zaveden kao rukopis pisan glagoljicom. Prva vest o rukopisu bio je govor Eriha Bernekera, profesora slovenske filologije u Minhenu, sačuvan u izveštaju Bavarske akademije nauka 7. februara 1914. Ali budući da sam Berneker nije imao vremena da se pozabavi sadržajem rukopisa, on je taj posao prepustio svom mladom i vrlo talentovanom učeniku Gerhardu Gezemanu, koji se odmah prihvatio posla, po dolasku iz Švajcarske, gde se bio sklonio neko vreme, pošto ga je srpska komanda u Rimu oslobodila svih obaveza po prelasku sa srpskom vojskom iz Drača u Italiju.

erlangenski rukopis

1925. godine u Sremskim Karlovcima u srpskoj manastirskoj štampariji, jedinoj ondašnjoj štampariji koja je raspolagala starim grafičkim znacima koje je rukopis zahtevao, ovaj rukopis je prvi put objavljen pod nazivom „Erlangenski rukopis starih srpskohrvatskih pesama“ zajedno sa Gazemanovom studijom kao predgovorom zbirke.

Knjigu „Erlangenski rukopis – zbornik starih srpskohrvatskih narodnih pesama“ objavila je „Univerzitetska riječ“ iz Nikšića 1987.
Erlangenski rukopis za sada je najstarija zbirka srpskih usmenih pesama različitih žanrova (epskih, lirskih, balada, sevdalinki, građanske lirike itd.).

Pretpostavlja se da su većinom zapisane na području Vojne Krajine, ali se sa sigurnošću može reći da je oblast njihovog pevanja bila i znatno šira. Pismo kojim su zabeležene je ćirilično (diplomatička ćirilica) i iz jedne ruke, ali način zapisivanja (tj. prenošenja zvučne slike govora) pokazuje da je zapisivača bilo najmanje dvoje, od kojih jedan sigurno nije govorio srpski kao maternji jezik.

Šta se nalazi u rukopisu?

Rukopis sadrži 217 pesama: najviše ima epskih, posebno junačkih, zatim lirskih ljubavnih (mnoge s naglašenom erotikom), te nekoliko balada u arhaičnom osmercu, posebne umetničke vrednosti. Izvorno pesme nisu imale nazive, tek su im istraživači dali naslove po temi kojom se bave. Ukupno 11000 stihova.

Ovo su neke od njih: Preudaja lepe Asanaginice, Hvalila se žuta dunja na moru, Trebeviću, visoka planino, Rasla jabuka sred Carigrada, Mara Budimkinja i ban Petar, Ljubavni jadi Kuča Ajmanića, Starina Novak ne hte da obljubi svoju posestrimu, Nevjera ljube Kraljevića Marka, Tucak Manojlo beži iz sužanjstva, Bogdan prodaje ljubu da bi podmirio dugove, Sestra vojvode Janka žrtvuje za njega svoga sina, Vila zavadi braću, Četu vodi kalauz đevojka, Četa loži crkvene stvari da bi se ogrejala, Grujica pogubi brata Tatomira ali se i sam ubije…

erlangenski rukopis

Izvor: erl.monumentaserbica.com/Srbin.info

Katarina
Katarina
Opančar u usponu
RELATED ARTICLES

POSTAVI ODGOVOR

molimo unesite svoj komentar!
ovdje unesite svoje ime

Most Popular

Recent Comments