Magazin Opanak naišao je na urnebesnu anegdotu o siromašnom seljaku koji nije imao dovoljno novca da proslavi slavu, pa je odlučio da pošalje pismo svome zaštitniku Svetom Nikoli.
To pismo, završilo je, ni manje ni više, nego pravo u rukama tadašnjeg predsednika Vlade, Nikole Pašića.
Neki siromah trebao da proslavi slavu Svetog Nikolu, a nije imao čime. Posle nekoliko čaša rakije dođe na ideju da svome patronu uputi pismo i da ga zamoli za pomoć. Saopšti mu u opisu pisma da nema para ni za sveću, a kamoli za pečenicu, zamoli ga za sto dinara pomoći i napisa adresu: ocu Nikoli.
Kada poštari naiđoše na to pismo pomisliše da je upućeno narodnom ocu Nikoli Pašiću, pa poslaše u predsedništvo Vlade. Činovnik otvori pismo i dade ga Pašiću. Ovaj se nasmeja i naredi da se nevoljnom svečaru uputi pedeset dinara kao pomoć za slavu.
Prođe nekoliko dana, a u predsedništvo Vlade stiže i drugo pismo za oca Nikolu:
– Dragi moj sveče i zaštitniče, Sveti Nikola, hvala ti što mi posla pare za slavu da počastim svojtu i prijatelje. Ali molim te, nemoj više da mi šalješ preko Nikole Pašića, jer mi je polovinu tražene pomoći zadržao!
Autor: Opanak (S.V.)