Mudre misli: Pouke koje nam je ostavio patrijarh Pavle nam pomažu da budemo bolji hrišćani

Patrijarh srpski gospodin Pavle nas je napustio 15. novembra 2009. godine. Zbog njegove skromnosti i istinoljubivosti, mnogi su ga smatrali svecem koji hoda. Njegove reči, dela i mudre poruke ostaće urezane u mnogim srcima kao neprocenjiv dar koji je on dao našem narodu.
Patrijarh je ustajao je vrlo rano, živeo u potpunosti po Jevanđelju, i u skladu sa onim što je govorio.

Nije koristio televizor, ni radio, niti je čitao novine, znajući da su “prilike takve da će ono što je od važnosti doći i do njega”.
Umeo je sve sam da popravi, bilo da su to cipele, naočare, roletne. Sam je kuvao, šio i inijedan fizički posao mu nije bio ni stran ni težak.
Često bi iz Patrijaršije odlazio da se i ne javi, kako bi bez pratnje obavio sve što je trebalo.

Uzrečica mu je bila: “Bog te video…”

Obavezni smo i u najtežoj situaciji da postupamo kao ljudi i nema tog interesa, ni nacionalnog ni pojedinačnog, koji bi nam mogao biti izgovor da budemo neljudi.

Ne znate vi, deco moja, šta znači glad i koliko je dece širom sveta gladno, a mi bacamo hleb pored stola i u kontejnere. Nekima one predstavljaju život i nadu, a mi ih se tako lako odričemo. Setite se svaki put gladne dece širom Afrike i sveta kada vidite mrvice pored stola.

Pročitajte i  Pripremamo se za Vaskršnji post: Ove nedelje ne postimo sredu i petak

Proćiće sve, ali duša, obraz i ono što je dobro ostaje zauvek.

Ljubav je najviša vrlina. Sve što čovek deli sa drugima smanjuje se, osim ljubavi. Što je više dajete, više je imate.

Ne zaboravimo nikada da je zlo uvek kratkog veka i samo naizgled uspešno i blistavo. Zato na zlu, lukavstvu, prevari, ne treba zasnivati ništa, pogotovo ne život.

Ne branimo se od tuđeg zla, zlom u sebi.

Čuvajmo se od neljudi, ali se još više čuvajmo da mi ne postanemo neljudi.

Kad se čovek rodi, ceo svet se raduje, a samo on plače.

Ali treba da živi tako da, kad umre, ceo svet plače, a samo on se raduje.

Nije nesreća što mi imamo suprotna gledišta, jer se stvar mora sagledati sa više strana. Ali često kod nas dolazi do onog što nije razlika u mišljenju. Toga se moramo osloboditi. Ako budemo tolerantniji, onda ćemo moći da shvatimo i to gledište drugoga. Ne da ga usvojimo ako nije dobro, ali da ga shvatimo da ne dođe do mržnje i ovog što nas cepa i deli.

Pročitajte i  Sa manastirske trpeze: Posne makarone sa tunjevinom gotove za desetak minuta

I sebi i drugima kažem: mene može da ponižava ko god hoće, al’ da me ponizi nema čoveka na ovom svetu, sem jednog, a to sam ja. Kad to zna čovek ima stabilnost.

Nema čoveka bez greha, niti bez dobrog dela.

Mudrost bez dobrote prelazi u zloću, a bezazlenost bez mudrosti prelazi u glupost.

Ima velike sirotinje među našom decom, kojoj, sem para, roditelji ništa nisu mogli dati.

Čovek ne može da bira vreme u kojem će se roditi i živeti; od njega ne zavisi ni od kojih roditelja, ni od kog naroda će se roditi, ali od njega zavisi kako će on postupati u datom vremenu: da li kao čovek ili kao nečovek, bez obzira na to u kom narodu i od kojih roditelja.

Bog nas je stvorio ljudima i traži od nas da to i budemo. Nema takvih vremena u kojima to ne bi mogli biti i ne bi bili dužni da to budemo.

Pročitajte i  Radost za žene: Prolećno cveće koje će vam ulepšati baštu i terasu

Kada bi se svi držali ljubavi, ova zemlja bi bila raj.

Ali kad bi se svi držali bar onog što je malo manje od ljubavi – jer, ljubav je veza savršenstva – kada bi se makar držali principa „što želite sebi, to činite drugima; što ne želite sebi, to ne činite drugima“, onda bi zemlja, ako ne bi postala baš raj, bila blizu raja.

Vreme je jedno trajanje koje ima prošlost, sadašnjost i budućnost. Ali prošlosti kao vremena nema. Ima ostataka od prošlosti. Budućnosti takođe nema, ona će biti. A šta ima? Ima samo sadašnjost. Ta kategorija vremena ne odnosi se na Boga. Na Njega se odnosi večnost. A večnost je stalna sadašnjost. Nema ni prošlosti ni budućnosti.

Kad se čovek rodi, ceo svet se raduje, a samo on plače.

Ali treba da živi tako da, kad umre, ceo svet plače, a samo on se raduje.

Prava ljubav je jedino kada ljubav ne traži svoje. Kada voliš nekog bez ikakve logike. To je i prava sloboda. E zato sam hrišćanin