AVE SERBIA: Najuzvišenija pesma o srpskim ratnim porazima koju je mogao napisati samo Jovan Dučić

Jedan od najznačajnijih pesnika srpskog modernizma, pisac i diplomata Jovan Dučić u svojim bogatim i raznovrsnim delima obrađivao je i teme o ratu. U pesmi “Ave Srbija”, Dučić je s velikom gorčinom ispevao srpske poraze ratne 1915. godine.

Jovan Dučić

“Duka” (kako su ga nazivali prijatelji) imao je već dvodecenijsko diplomatsko iskustvo. Stepenicama diplomatije krenuo je još 1907. godine kada je postao pisar u poslanstvu u Sofiji. Iako je u diplomatsku službu stupio relativno kasno za svoje godine — bio je već blizu četrdesete (poput starijih žena, pesnik je uvek ljubomorno krio tačnu godinu rođenja) — brzo je napredovao živeći gotovo neprestano izvan zemlje. 1912. godine postao je “sekretar pete klase” poslanstva u Rimu; zatim je 1914. godine premešten u poslanstvo u Atini gde je ostao tokom celog rata.

Kada mu je u jednoj maloj prepirci oko Vinavera, koga Dučić nije podnosio, Crnjanski prebacio: “Vinaver je ležao u vatri za Srbiju i išao na juriš, Vi gospodine Dučić, niste”, Dučić je odgovorio da mu za to nije bila data prilika “ali je zato Srbiju proslavio u svojim pesmama”.

jovan dučić

Srpski istoričar, Milan Kašanin, jednom prilikom je istakao da je pesma “Ave Srbija” prožeta tonom “u kome ima veličine biblijskog nadahnuća”.

AVE SERBIA

“Tvoje sunce nose sad na zastavama,
Ti živiš u besnom ponosu sinova;
Tvoje svetlo nebo poneli smo s nama,
I zore da zrače na putima snova.

Još si uz nas, sveta majko, koju muče;
Sve su tvoje munje u mačeva sevu,
Sve u našoj krvi tvoje reke huče,
Svi vetri u našem osvetničkom gnevu.

Mi smo tvoje biće i tvoja sudbina,
Udarac tvog srca u svemiru. Večna,
Tvoj je udes pisan na čelu tvog sina,
Na mač njegov reč ti strašna, neizrečna.

Mlekom svoje dojke nas si otrovala,
U bolu i slavi da budemo prvi;
Jer su dva blizanca što si na svet dala –
Mučenik i heroj, kap suze i krvi.

Ti si znak na nebu i svetlost u noći,
Kolevko i grobe, u odeći sunca;
Ti si gorki zavet stradanja i moći,
Jedini put koji vodi do vrhunca.

Mi smo tvoje trube pobede, i vali
Tvog ognjenog mora i sunčanih reka:
Mi smo, dobra majko, oni što su dali
Svagda kaplju krvi za kap tvoga mleka.”