Nekada davno postojalo je jedno selo gde je živeo veoma mudar starac. Seljani su verovali da je on u stanju da odgovori na sva njihova pitanja. Jednoga dana, farmer iz sela ode do mudraca i usplahirenim glasom zavapi:
“Mudrače, pomozi mi. Dogodilo se nešto strašno! Vo mi je uginuo i nemam drugu životinju koja bi mi pomogla da zaorem njivu. Zar to nije nešto najgore što je moglo da mi se desii?”
Mudrac je odgovorio: “Možda jeste, možda nije.”
Čovek je požurio natrag u selo i svima ispričao kako je mudrac poludeo. Sigurno da je to bila najgora stvar koja je mogla da se desi. Zašto on to nije mogao da vidi? Međutim, sljedećeg dana, u blizini kuće farmer ugleda mladog, jakog konja. Pošto više nije imao vola da mu pomogne u obrađivanju zemlje, on reši da uhvati konja. Tako je i uradio. Kako je farmer bio srećan! Oranje nikada nije bilo lakše.
Čovek se vratio mudracu da se izvini:
“Bio si u pravu, mudri čoveče. Gubitak vola nije bilo najgore što je moglo da se dogodi. To je bila sreća u nesreći! Nikada ne bih imao konja, da se to nije dogodilo. Moraš se složiti da je to najbolja stvar koja se mogla desiti.” Mudrac je još jednom odgovorio: “Možda jeste, možda nije.”
Ne opet, pomislio je farmer. Mudrac je sada sigurno poludeo. Posle nekoliko dana konj zbaci farmerovog sina dok je jahao. On je povredio nogu i nije mogao da pomogne pri žetvi.
“Ooo ne!” pomisli čovek, “Sada ćemo umreti od gladi.”
Još jednom, farmer ode do mudraca. “Kako si znao da nije dobro što sam uhvatio konja? Opet si bio u pravu. Sin mi je povređen i neće moći da mi pomogne. Sad sam siguran da je to najgore što je moglo da se desi. Ovog puta se i ti moraš složiti.”
Mudrac je mirno gledao i snishodljivim glasom rekao: “Možda jeste, možda nije.”
Besan što je mudrac tako arogantan, farmer se vratio u selo. Sledećeg dana u selu je počela mobilizacija zbog rata koji je iznenada buknuo. Farmerov sin bio je jedini koji zbog povrede noge nije morao da ode.