Jednom Slovaku i Ruskinji naša zemlja se toliko dopala da su odlučili da se u njoj venčaju, a za sudbonosno „Da“ izabrali su tamnavski kraj, manastir Kaonu i Koceljevu.

U Srbiji imaju prijatelje, rodbina im je u Slovačkoj i Rusiji. On je vlasnik privatne škole iz Lučence, ona student muzike iz Rostova. Prva poseta Koceljevi pre mesec dana mladoženji je bila dovoljna za odluku da svoju izabranicu odvede pred oltar manastira Kaona.
„Kod nas je tradicija u Rusiji da svadba bude tamo gde hoće mladoženja, ili kod njegove kuće ili gde on kaže“, navodi Ajljona Nikuličeva iz Rusije.

Zbog mladine želje za venčanjem u manastiru ali i da sve bude po srpskim običajima Branislav se nije dvoumio da postane pravoslavac. Za sponu tri naroda, svatovi u nošnjama okićeni ruzmarinom sa trobojkom.
„Ja sam kuma, na svadbi nosim naš tradicionalni kozački kostim izrađen u našoj radionici. U Srbiji sam prvi put, mnogo mi se sviđa“, kaže Palina Dolgapetlova iz Rostova.

„Veselo u Srbiji, i slovačka svadba je vesela, pevamo, igramo, zabavljamo se, rakiju popijemo“, navodi Pavle Latka iz Lučence u Slovačkoj.
„Sad smo pravi srpski mladenci to smo hteli, živeli“, poručuje Branislav Beher, mladoženja iz Slovačke.
U Koceljevu će kažu dolaziti da proslave godišnjicu braka, nadaju se i da će prinovu krstiti u Kaoni. Za sreću i zajedništvo, održana je zajednička svatovska zdravica razumljiva među Slovenima: „Na mnogaja ljeta”.

Za RTS pripremila Tanja Dimitrić Mijailović