Koliko su se vremena promenila svedoči ovaj zapis – savet jednog lekara iz 1935. godine o odgajanju ženske dece.
Danas su devojke već navikle na komentare svojih baba da čim pređu dvadeset neće moći da se udaju. Naime, ranije se udavalo mnogo ranije. I dok danas osobe od 15 i 16 godina posmatramo kao tinejdžere, njihove bake su u tim godinama najčešće bile udavane i imale na putu bar jedno dete.
Surove okolnosti u kojima su ljudi živeli u tom periodu, ratovi, glad, nedostatak radne snage primoravali su roditelje da svoje ćerke udaju i to vrlo često za mlade i još nezrele muškarce.
I danas u srpskim selima možete naići na parove u poodmaklim godimana, gde je žena bar 5 godina starija od muža.
Takvi brakovi sklapali su se kako bi žene, mlade i jake, mogle što pre da rađaju, a zatim da idu u njivu i rade.
Budući da su im muževi često bili još mladi i polno nezreli, nije bio redak slučaj da mlada prvo ima odnose sa svekrom, dok mladić ne stasa.
Ovakvu situaciju u srpskoj porodici najbolje je predstavio Bora Stanković u delu “Nečista krv”.
Zapis jednog lekara iz prve polovine 20. veka takođe, svedoči o tom vremenu:
G d-r Dinić Dragoljub, lekar:
Redak je slučaj da devojke stupaju u brak onda kada im je vreme. Jedne to čine pre vremena, druge, pak, zadocne, t. j. učine to mnogo docnije no što je potrebno. Žensko čeljade, po mom mišljenju, treba udati nda kada postane sposobna za polni saobraćaj, a to je već sa 15 – 16 godina ili nešto posle.
Jedna opasna i ozbiljna zabluda koju roditelji često upražnjavaju jeste što smatraju da je još rano u tim godinama otuđiti “dete” ipod nežnog roditeljskog nadzora. Ti roditelji treba da su svesni da oni stavljaju svoje dete u zaštitu onog koji će joj biti drug do podlednjeg dana u životu. Dozvolite da pri kraju posavetujem:
Pazite kome dajete svoje dete, da se posle ne pokajete.
Nema sumnje da je dr Dinić imao možda i više nego idealne poglede na brak, a verujemo da bi danas, ovakvim svojim stavovima podigao veliku prašinu u javnosti.
Autor: Opanak (S. V.)