Baš na Vaskrs 1944. godine, 16. i 17. aprila u Beogradu zabeležene su najteže žrtve savezničkog bombardovanja Jugoslavije od strane angloameričkih snaga. Infrastruktura u Beogradu je bombardovana tri puta u aprilu, dva puta u maju, po jednom u junu i julu i četiri puta u septembru 1944. Učestvovalo je 600 bombardera, koji su sa 3.000—5.000 metara ispuštali „tepih bombe“. Protivavionska odbrana nije postojala. Poginuo je i ranjen veliki broj civila i pričinjena znatna materijalna šteta.
Bombardovanje Beograda je tog krvavog Vaskrsa 1944. nastavljeno većim intenzitetom 17. aprila, kada je pogođen koncentracioni logor Sajmište. U logoru je poginulo 60 logoraša, a oko 150 je ranjeno. Više poginulih je bilo tokom 16. aprila. Stanovništvo Beograda je u to vreme verovalo da je bombardovanje uvod u vojnu invaziju saveznika. Prilikom savezničkih bombardovanja Beograda nije pogođen nijedan nemački cilj od strateškog značaja.
Postoje svedočanstva iz kojih se vidi da je Vrhovni štab partizanskog pokreta, konkretno Josip Broz Tito i Koča Popović, tražili od saveznika da bombarduju nemačke ciljeve u Srbiji. Britanska sredstva izveštavanja su izvestila da je bombarovanje Beograda izvršeno na Titov nalog. Savezničko bombardovanje Beograda 16. i 17. aprila 1944. dugo je bio tabu tema, a ni danas sa njega nije potpuno skinut veo tajne. Dosijei Balkan er-forsa, koji je 1944. pod britanskom komandom 11 puta bombardovao Beograd i druge srpske gradove, i dalje su zapečaćeni. Britanski obaveštajac Majkl Liz bio je član vojne misije u Jablaničkom okrugu 1944. i gorko je zaključio da se Staljin sigurno grohotom smejao dok su saveznički bombarderi ubijali Srbe za račun njegovog pulena Tita. – Intenzitet bombardovanja prevazišao je čak i napade nemačkog Luftvafea iz 1941. Za partizansko vođstvo svrha tih i ostalih bombardovanja nije bila vojničko već političko dejstvo. Cilj je bio da se stanovništvu pokaže ko su sada gazde – konstatovao je Liz.
Za razliku od Edvarda Kardelja, koji je odlučno odbio predlog da se bombarduje Ljubljana, i Tita, koji uprkos zahtevima saveznika nije dopuštao da se ruši Zagreb, komandant Glavnog štaba NOVJ za Srbiju Koča Popović i britanski obaveštajac Džon Heniker Mejdžor sipali su predloge kao iz rukava. – Popović je određivao ciljeve, a da uopšte nije bio u Srbiji. U seriji radiograma Vrhovnom štabu on ne samo da traži da se bombarduje neki grad, Leskovac, Niš, Beograd, čak i određene ulice. Mejdžor to šalje Meklejnu, koji predlog analizira sa Titom i informaciju koja ide u Bari u komandu Balkan er-forsa. Ta linija odlučivanja ide preko Meklejna i Tita, a Balkan er-fors bombarduje po vojničkim procenama samo kada u preletima uoči neprijateljske ciljeve – kaže prof. dr Pavlović.
Istoričari kažu da svako bombardovanje ima četiri aspekta: vojni, ekonomski, moralni i politički. – Nećete pogrešiti ako politički razlog stavite na prvo mesto. Zabeleženo je da su prilikom bombardovanja Prijepolja partizani igrali kolo i vikali: „Neka vide četnici na čijoj su strani saveznici“. To sve govori – kaže prof. dr Pavlović.
Saveznici su bombardovali i druge okupirane južnoevropske gradove, ali nikada sa tako malo štete po Nemce i sa strašnim civilnim žrtvama kao u Srbiji. To potvrđuju i radiogrami Glavnog štaba JVUO upućeni vladi u Londonu. – Kad je na nebu prestonice prepoznalo savezničke avione, stanovništvo je bilo obuzeto oduševljenjem. Svet je verovao da se avioni vraćaju posle bombardovanja neprijateljskih ciljeva u Mađarskoj. Tek kad su zatreštale prve eksplozije savezničkih bombi, stanovništvo je potrčalo u skloništa. Savezničko bombardovanje izazvalo je strašno razaranje. Na ulicama su leševi žrtava svuda – glasio je 20. aprila izveštaj iz Mihailovićevog štaba.
Stradale su Bajlonijeva i Kalenićeva pijaca, prepune sveta, kao i Crkva Aleksandra Nevskog. Uništena je bolnica sa bolesnim srpskim zarobljenicima iz Nemačke koji su dovedeni na rehabilitaciju. Razoreno je prvo beogradsko porodilište. U prah su pretvoreni Centralni higijenski zavod, Dečja bolnica, Dečji dispanzer, Bolnica za zarazne bolesti, Dom slepih, Ortopedski zavod, Državni dom za mušku decu, Državni dom za žensku decu, dva doma za decu srpskih izbeglica iz NDH. Sravnjene su Terazije. Prema pouzdanim obaveštenjima Vrhovne komande Jugoslovenske vojske, na Beograd je palo 1.457 bombi prvog i drugog dana pravoslavnog Uskrsa. Porušeno je ukupno 687 zgrada, a 20. aprila je u ruševinama pronađen 1.161 leš. Broj teško povređenih bio je 1.468 – piše u radiogramu upućenom 21. aprila u London. Kolone sa kovčezima protezale su se kilometrima beogradskim grobljima, kao nekoliko dana ranije u Nišu koji je, takođe, razoren „prijateljskim bombama“.
Anglo-američke vazdušne snage su tokom Drugog svetskog rata Jugoslaviju bombardovale 11 puta. Prvi je na meti zapadnih saveznika bio Niš, koji je bombardovan 20. oktobra 1943. godine, a zatim još 15 puta; Beograd 11 puta; Zemun i Alibunar po 4 puta; Novi Sad 3 puta, Smederevo, Ćuprija i Popovac kod Paraćina po 2 puta, Sremska Mitrovica, Ruma, Veliki Bečkerek (Zrenjanin), Kruševac, Peć, Kragujevac, Kovin, Pančevo, Velika Plana, Prijepolje, Kuršumlija, Prokuplje, Vučje, Lebane, Grdelica, Leskovac, Podujevo, Raška, Stalać, Kosovska Mitrovica, Priština i drugi.
Nakon oslobađanja Beograda, ambasada SAD je obavila procenu štete nastale savezničkim i nemačkim bombardovanjem. Ukupna šteta nastala bombardovanjem iznosila je 220.150.000 dinara. Od ovog iznosa udeo američkog bombardovanja u stambenoj šteti iznosi 1.222.000, a na stvarima 1.270.000 dolara. Šteta nastala nemačkim bombardovanjem 1941.godine procenjena je na 1.100.000 dolara, pri čemu kod nemačkog dela, najviše štete nad imovinom građana pripisano je direktnoj pljačci.
Opanak, Novosti