„Zar je trebalo da ceo jedan narod, narod čiji sam i ja sin, izgubi slobodu, da bih je ja stekao?“, zapisao je Đorđe 1941. godine po dolasku Nemaca.
U Toponici kod Niša nalazi se vila u kojoj je princ Đorđe Karađorđević boravio od 1927. godine, nakon što je proglašen duševno obolelim. Vladarski presto ustupio je svom mlađem bratu Aleksandru, odmah nakon incidenta u kom je princ (po jednoj verziji) povredio svog poslužitelja, koji je potom ubzo i preminuo.

Nekoliko godina pošto je Aleksandar preuzeo presto 1925. godine, Đorđe je, najpre, neko vreme bio u zatvoru, a potom je 14 godina zbog, kako su tadašnji lekari ustanovili psihičkih problema, proveo u psihijatrijskoj bolnici u Toponici kod Niša. Do devedesetih godina prošlog veka za boravak Đorđa Karađorđevića u samoj bolnici se niko nije interesovao.
Prinčeva vila, za koju se pouzdano ne zna da li je sagrađena zbog princa Đorđa, danas je u lošem stanju. To je možda i razlog zašto u njoj nisu snimane scene iz serije Senke nad Balkanom, u kojima Žarko Laušević igra Đorđa.

Princ Đorđe, zatočenik svoje preke naravi ili zavere moćnika, dve godine pošto je proglašen duševno obolelim, 1927. godine smešten je u vilu Toponica protiv svoje volje. Fotokopije dokumenata pronađenih u bolnici, pisama sa potpisom „Đorđe“, čuva Vladan Aranđelović, jedan od lekara koji su se prvi zainteresovali za najpoznatijeg pacijenta bolnice.
„Nalazi lekara koji su izvršili pregled, tu se nalazi i – mi to zovemo dekurzus – imali su obavezu da izveštavaju dvor da li se popravlja ili ne, u kom pravcu ide“, objašnjava Aranđelović koji je zamenik direktora Specijalne psihijatrijske bolnice „Gornja Toponica“.

Zvanično, zdravlje princa nije se popravilo narednih 14 godina. Posle drugog svetskog rata u vili je bila smeštena tadašnja tajna policija poznatija kao OZNA.
Malo je toga ostalo u vili od autentičnog nameštaja iz vremena kada je u njoj boravio Đorđe Karađorđević, a jedna od tih retkih stvari je luster.
Mnogo toga je i odneto, priča zaljubljenik u istoriju rentgen tehničar Vladimir Spremo, koji je od malobrojnih prinčevih stvari napravio spomen-sobu. Poneka fotografija, pisaća mašina, Politika iz 38. godine i pokoja neproverena priča.

„Kralj Aleksandar stane ovde gore, Goli breg se zove, odatle se izvanredno vidi bolnica, oni ga izvedu i vojnim durbinom promatra bolnicu. I onda on to nekako sazna, sigurno su mu rekli ovi koji su bili tu, pa počne da ga psuje“, priča Spremo.
„U arhivi se nalaze pisma koja je on pisao svom bratu, svom doktoru jer je teško podnosio izolaciju. Teško je podnosio i to što mu niko ne dolazi u posetu – imao je sve, ali je bio sam!“, istakao je Aranđelović.
Iako se zna da je ovde boravio jedan Karađorđević, vilu tim povodom retko ko posećuje, a bolnica povremeno u njoj priređuje skupove.
„Objekat koristimo, ali sigurno ne onoliko koliko bismo ga mogli koristiti, pre svega zato što je zgrada u lošem stanju. Pokrenuli smo proceduru da ona bude stavljena pod zaštitu Zavoda za zaštitu spomenika kulture“, istakao je Milan Stanojković direktor Specijalne psihijatrijske bolnice „Gornja Toponica“.
U svojoj autobiografiji objavljenoj krajem šezdesetih godina, princ Đorđe tragediju ličnog oslobađanja od strane okupatora opisao je ovim pitanjem: “Zar je trebalo da ceo jedan narod, narod čiji sam i ja sin, izgubi slobodu, da bih je ja stekao?”
Životom običnog građanina živeo u Beogradu, u Jevremovoj ulici. U poznijim godinama oženio se Radmilom Radonjić, ali zakonitu decu nije imao. Preminuo je 17. oktobra 1972. godine u Beogradu, a sahranjen je na Oplencu. Pored njega je 1993. godine sahranjena i Radmila.
Za RTS Lidija Georgijev