Iako teško oštećen, živopis Manasije spada u red najvećih dometa srpskog srednjovekovnog slikarstva
Manastir Manasija ili manastir Resava je zadužbina despota Stefana Lazarevića. On je počeo da je zida 1407. godine, a gradnja je okončana 1418. godine. Ovo je godina jubileja u kojoj ćemo proslaviti 600 godina od izgradnje.
Manastirska crkva je posvećena Svetoj Trojici, a osveštena je o prazniku Svetog duha. Ceo kompleks je opasan velikim zidinama koji su služili za odbranu.

Tokom radova na rekonstrukciji manastirske crkve u Manasiji, otkriveni su zemni ostaci, za koje rukovodilac tih radova, arheolog Marin Brmbolić, smatra da pripadaju despotu Stefanu. DNK analiza tih ostataka je sa 99,9378% tačnosti potvrdila da se radi o sinu kneza Lazara.

Od očuvanih fresaka najzanimljivija je ktitorska kompozicija na zapadnom zidu glavnog dela crkve na kojoj despot Stefan drži u jednoj ruci povelju a u drugoj model manastira. Na toj fresci je on u vladarskim odorama sa vladarskim insignijama.

„Despot Stefan, gospodin svih srpskih zemalja i ktitor mesta (ovog svetog)” predstavljen je, reprezentativno i otmeno, sa kratkom kosom i kraćom bradom, izduženog i zaobljenog lica modelovanog rumenim tonovima, sa tankim nosem i tankim, lučno izvijenim obrvama, odeven u raskošni tamnocrveni divitision sa zlatnim dvoglavim orlovima u krugovima, zlatan loros, čiji je kraj prebačen preko leve ruke, i crveni plašt, ukrašen zlatnim krugovima sa dvoglavim orlovima i zlatnim štitnikom na ramenima. U svečanom frontalnom stavu, on drži žezlo u desnoj ruci, a levom prinosi Svetoj Trojici – prikazanoj u vidu tri anđela – model svoje zadužbine Resave i molitvu ispisanu na svitku.
Na južnom i severnom zidu, u pevnicama, očuvani su veličanstveni likovi svetih ratnika.

U gornjim zonama pevnica naslikane su scene iz života Gospoda Hrista i ilustrovane Njegove priče iz Jevanđelja. U glavnom kubetu su predstavljeni starozavetni proroci. U oltaru je naslikano Pričešće apostola i Povorka svetih otaca, među kojima je (poslednji u redu prema severu) prvi srpski arhiepiskop – Sveti Sava.

Na stubovima su dobro očuvani medaljoni sa poprsjima svetitelja, kao lik svetog arhanđela Mihaila (na južnom) i svetog Petra Aleksandrijskog (na severnom stubu).

Manasija je rušena i pustošena mnogo puta. Ostalo je zabeleženo da je stradala 1439., 1456-, 1476., i 1734. godine, ali je i obnavljana 1735., 1806., 1810., i 1845. godine. Zavod za zaštitu spomenika kulture Republike Srbije je 1956. godine uradio obimne konzervatorsko-restauratorske radove uključujući i čišćenje i konzervaciju fresaka.
Obnova i restauracija manastira Manasije traje i danas. Očekuje se da kompletna obnova bude završena na dan njenog prvobitnog završetka 2. avgusta 2018. godine.
Ovde je predstavljen samo jedan mali deo živopisa predivne Manasije. Svima kojima je ova tema zanimljiva i žele da saznaju više, preporučujemo da posete sajt Manasije.