S pravom se može reći da srpski zmajevi nisu isto što i ostali svetski zmajevi. Naime, za razliku od verovanja koje je ustaljeno u svetu o zmajevima kao zlim bićima koji pljačakaju sela i ubijaju narod, u Srbiji se smatra da je zmaj mitski predak našeg naroda. Iz tog razloga, on se u narodnim pričama, bajkama i legendama spominje pre svega kao dobro biće koje često pomaže ljudima u nevolji, zmajevi su i branioci srpskog naroda, srpske zemlje i neba.
Ono što je još zanimljivo u srpskoj tradiciji je da je duboko ukorenjeno verovanje da su svi veliki istorijski junaci zmajeve krvi, tj. da su zmajevi noću posećivali žene, oplodili ih i iz takvog jednog odosa rađali su se junaci poput Vuka Brankovića, poznatijeg kao Zmaj Ognjeni Vuk, despota Stefana Lazarevića, Miloša Obilića…
Verovalo se najčešće da je zmaj biće životinjskog porekla. Postoje dve verzije kako je zmaj nastao. Prema prvoj koja je zastupljena kod dunavskih ribara, najčešće, zmaj nastaje od šarana koji je napunio određen broj godina, najčešće 40. Tada on dobija krila, izleće iz reke i odlazi u svoje novo šumsko ili planinsko prebivalište.
Prema drugoj verziji zmaj postaje od smuka, koji je takođe napunio određen broj godina, a negde su postanak zmaja vezivali za smrt ove zmije.
Takođe se verovalo da zmaj koji je nastao od šarana izaziva kišnu godinu, a onaj koji je nastao od smuka sušnu.
Zmaj se obično zamišljao kao biće muškog pola, a njegov parnjak, zmajica, se retko kada spominje.
Za zmaja se verovalo da je veliki ljubavnik. Ženama je dolazio kroz dimnjak, a ušavši na taj način u kuću postajao je čovek. Govorilo se da je bio nezasit ljubavnik, pa bi žene često ostajale iscrpljenje i blede nakon provedene noći sa zmajevima. Nakon toga gubile bi interesovanje za obične muškarce.
Događalo bi se i to da zmajevi toliko navaljuju na žene da su one prestajale da žele bilo kakav odnos sa zmajevima. Tada bi se sprovodili određeni rituali isterivanja zmaja.
Često se događalo da, kada nastupi u nekom selu velika suša, krivicu prebace na zmaja koji je zbog velikog ljubavnog žara zaboravio na kišu, pa bi se i tada izvodili rituali proterivanja zmaja. Poslednji ovakav slučaj kod nas zabeležen je 1946. godine.
Žena sa zmajem je mogla da ostane i trudna. Iz takve veze su se najčešće rađala muška deca. Poneka su bila obeležena malim krilima ispod pazuha. U narodnoj književnosti, mnogi poznati junaci se prikazuju kao zmajevo potomstvo. Takvo poreklo se pripisivalo Milošu Obiliću, Marku Kraljeviću, Strahinjiću Banu, Ljutici Bogdanu, Vuku Brankoviću, despotu Stefanu Lazareviću. Vuk Branković je na primer u pesmama i srpskoj tradiciji ostao poznat kao Zmaj Ognjeni Vuk, a Stojan Čupić, junak iz Prvog srpskog ustanka, ostaće zapamćen kao Zmaj od Noćaja.
O takvom shvatanju govore i stihovi Miloša Obilića:
Što god ima Srbina junaka,
Svakoga su odgajile vile,
Mnogoga su zmajevi rodili.
Despot Stefan Lazarević (1377-1427) bio je sin čuvenog kneza Lazara, čoveka koji je predvodio Srbe u sudbonosnoj bici na Kosovu protiv Osmanskog carstva 1389. Međutim, veruje se da je despot Stefan Lazarević zapravo sin zmaja od Jastrepca, koji je zaveo kneginju Milicu, ženu kneza Lazara. I iako je Stefan doživeo poraz u svojoj poslednjoj bici u kojoj je trebalo da protera Turke, za njegove ostale bitke se priča da su bile neustrašive pobede kakve je mogao da donese samo zmaj.
Još jedna interesanta činjenica je da je ova legenda izrodila jednu epsku pesmu, u kojoj je Zmaj Ognjeni Vuk, (Vuk Branković) ubio zmaja od Jastrepca zbog njegove ljubavi sa knjeginjom Milicom. Zbog verovanja da jedino zmaj može ubiti zmaja, za taj čin ubijanja zmaja od Jastrepca je morao biti izabran baš neko ko nosi zmajsko poreklo.
Autor: Opanak