“Morava nas voda othranila”, kažu stihovi čuvene pesme
Najduža srpska reka, kolevka srednjevekovne srpske države – Moravske Srbije, istorijski, kulturno i geografski najznačajnija je srpska reka. U njenoj dolini su ponikle Manasija i Ravanica, čuveni manastiri građeni tada potpuno novim stilom koji se naziva Moravska škola. O njenoj lepoti ispavano je najviše pesama, ona je ušla u sam kod srpskog naroda, ona nas je othranila i sada nas hrani.
„Morave se slivaju prema Šumadiji i optaču je svojim plavim vezom. Gotovo kud god se Srbijom krene, naiđe se na neku Moravu ili Moravicu. Zato Srbi, bez obzira na to gde borave, doživljavaju Moravu kao zavičajnu, kultnu i sabirnu reku. O njoj pevaju, Morava im je najdraža reč i s ponosom je izgovaraju kao da majku pominju. Koren mor, koji je u rečima Morava, Morača, Moriš i more, označava modru (morastu), to jest plavu boju, upravo onu kojom se nebesa u Moravama ogledaju. Kolo Moravac igra se po ritku moravskih talasa: počinje sporo i tiho, kao kad se bude i mreškaju moravski virovi, a potom usitni i zažubori kao moravski brzaci, pa najzad pređe u olujni ritam, poput Morave kad izopači ćud pa grune poplavom…
Morava ima i značenje zemlje, izdašne i blagoslovene, jer u Pomoravljima šume kukuruza nadvisuju glave konjanika, a vreže istrčavaju iz njiva i penju se na vrbe i topole. I po pritokama triju Morava imenuju se predeli, polja i oblasti. Imena su tako lepa da se od njih i pesma može stvoriti: Nišava – Resava, / Rasina – Vlasina,/Toplica – Belica, / Veternica – Čemernica, / Kamenica – Lepenica, / Jasenica – Jablanica“. (Milija Nikolić, Novi srpski bukvar, „Slovo M“, „Danica“)
„Što Morava mutna teče, aj vaj!
Morava teče svako veče.
Da li paša konja jaše?
Il` starice platno bele?
Niti paša konja jaše,
Niti starice platno bele,
Već se kupaju dve sestrice
Magdalena i Kalena.
Magdalena preplivala.
Kalena se utopila.
„Magdalena, mila sestro!
Ne govori našoj majci
Da sam joj se utopila
Već da sam se udomila!
Bistra voda mladoženja!
Do dva brega, dva devera!
Dve ribice – jetrvice!
Sitan pesak – svi svatovi!“
U Jadru, Srpskom Podrinju, zabeležena je sledeća verzija:
Što Morava mutna teče,
Mutna teče svako veče,
Jel` katani konje poje,
Il` kralj Milan s vojskom ide?
Nit` katani konje pje,
Nit` kralj Milan s vojskom ide,
Kupale se dvije seje,
Olivera i Todora.
Olivera isplivala,
A Todora utonula:
„Olivera, sejo mila,
Idi kući kaži nani:
Toša ti se udomila,
Studen kamen đuvegija,
Dva bedena dva đevera,
Dve vrbice jetrovice,
Dve ribice zaovice,
Sitan pesak svi svatovi.“
U čuvenoj epskoj pesmi „Smrt vojvode Prijezde“ stalaćki vojvoda ne želi živ da se preda Turcima. Svojoj vernoj ljubi Jelici daje izbor: „Ili voliš sa mnom poginuti/ il` Turčinu biti ljuba verna?“ Jelica, gospođa razumna, bira smrt sa voljenim čovekom jer je za nju časnije poginuti, „neg` ljubiti na sramotu Turke“.
„Morava nas voda odranila,/ Nek Morava voda i sarani“, izgovara Jelica pre nego što oboje završe u Moravi, ispod zidina grada Stalaća.
Kao najopevanija srpska reka, Morava se nalazi u mnogim poznatim izvornim i autorskim pesmama.
Uživajte u njima!
Autor: Opanak