Više nego ikad treba nam jedan Šantić da nas opomene: “Ostajte ovdje!… Sunce tuđeg neba neće vas grijat kô što ovo grije”

0
3437

Aleksa Šantić je pesmu “Ostajte ovdje” napisao 1896. godine kada su se Hercegovci masovno iseljavali. Šantić u pesmi ne kritikuje ni vlast, ni društveno – politički sistem, već navodi svakog sa koferom u ruci da se preispita unutar sebe i ostane veran svojoj domovini kao “majci koja plače za svojim čedom”.

U svojoj patriotskoj lirskoj pesmi Šantić obesmišljava sve razloge zbog kojih bi neko i mogao pomisliti da ostavi rodnu grudu i grobove svojih predaka: “Ovdje vas svako poznaje i voli/A tamo niko poznati vas neće;/Bolji su svoji i krševi goli/No cvijetna polja kud se tuđin kreće.”

Pročitajte i  POJEDITE SVE MRVICE SA STOLA: Životna lekcija patrijarha Pavla koja će vam promeniti pogled na svet

Danas više nego ikad, kada je savremenom čoveku lakše da ostavi dom i ode u svet u potrazi za boljim životom, ova pesma ostaje kao univerzalna opomena koje će se svako sa nostalgijom u tuđini setiti. Dok je čita, i onaj ko je otišao i onaj ko ne namerava da ode, u duši oseća vezu sa svojom zemljom i narodom, pun naboja i patriotskog zanosa.

“Ostajte ovdje!…Sunce tuđeg neba,
Neće vas grijat kô što ovo grije;
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije.

Pročitajte i  STARAC TADEJ O BUDUĆNOSTI SRBA I LEČENJU DUŠE: Gospod nikad nikog ne ostavlja, osim onog ko ostavlja Gospoda

Od svoje majke ko će naći bolju?!
A majka vaša zemlja vam je ova;
Bacite pogled po kršu i polju,
Svuda su groblja vaših pradjedova.

Za ovu zemlju oni bjehu divi,
Uzori svijetli, što je branit znaše,
U ovoj zemlji ostanite i vi,
I za nju dajte vrelo krvi vaše.

Kô pusta grana, kad jesenja krila
Trgnu joj lisje i pokose ledom,
Bez vas bi majka domovina bila;
A majka plače za svojijem čedom.

Ne dajte suzi da joj s oka leti,
Vrat’te se njojzi u naručju sveta;
Živite zato da možete mrijeti
Na njenom polju gdje vas slava sreta!

Pročitajte i  OVO JE GLAVNA RAZLIKA IZMEĐU RUSA I AMERIKANACA: Genijalno ovjašnjenje Nikite Mihalkova Momi Kaporu i danas se prepričava

Ovdje vas svako poznaje i voli,
A tamo niko poznati vas neće;
Bolji su svoji i krševi goli
No cvijetna polja kud se tuđin kreće.

Ovdje vam svako bratsku ruku steže –
U tuđem svijetu za vas pelen cvjeta;
Za ove krše sve vas, sve vas veže:
Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta,

Ostajte ovdje!… Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat kô što ovo grije –
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije…”

Inicijalizacija u toku...

POSTAVI ODGOVOR

molimo unesite svoj komentar!
ovdje unesite svoje ime