Molitva može biti zajednička, domaća (porodična) i lična molitva.
Zajedničke molitve predstavljaju bogosluženja u hramu, u kojima prisustvuju svi meštani jednog sela ili grada.
Porodična molitva
Svaki dom, svaka porodica, bi trebalo da ima svoju domaću molitvu. Jer porodica predstavlja malu crkvu. Dobro bi bilo, kada bi se te domaće molitve održavale svako veče pre večere, ili, kada porodica polazi na spavanje, i svako jutro. Ali, ako ne svakog dana, obavezno je održavati domaću molitvu uoči nedelje i praznika.
Porodična molitva se obavlja tako što domaćin stane pred ikonu pred kojom je domaćica već upalila kandilo, iza njega stanu svi ukućani. On se prekrsti, upali sveću, uzme kadionicu sa žarom, stavi malo tamjana, okadi najpre ikone, zatim sebe, svoje ukućane po stareštvu, i kadionicu predaje nekom mlađem koji kadi celu kuću. Onda domaćin ili neko od mlađih čita molitve iz molitvenika, ili odeljke iz Svetog pisma, ili one molitve koje zna napamet: Oče naš, Bogorodice Djevo, Presvjataja Trojice itd. Posle završene molitve domaćin govori: Nazdravlje molitva, a mlađi govore; Amin, Bože daj.
Lična molitva
Svaki hrišćanin ima i svoju ličnu, intimnu molitvu. Pre svakoga posla, pre i posle jela, uveče kad se leže i ujutro kad se ustaje, u nevolji i u dobru, uvek se treba prekrstiti i pročitati odgovarajuću molitvu, i iskreno, iz dubine duše, pomoliti se i zablagodariti Bogu.

PROČITAJTE JOŠ: Šta bi sve trebalo da poseduje pravoslavna porodica
Protođakon Ljubomir Janković